Ekscentrična jakost čuva sposobnost brzog zaustavljanja ili deaceleracije

Ova studija istraživala je kako se sposobnost brzog zaustavljanja (decelaracije) mijenja tijekom ponovljenih naizmjeničnih sprintova i kočenja te je li ekscentrična jakost nogu povezana s time koliko dobro sportaš održava tu sposobnost pod umorom. Autori su također provjerili povezuju li se promjene u snazi nogu tijekom skokova s promjenama u kvaliteti kočenja.

U istraživanju je sudjelovalo 20 muških sportaša. Njihova maksimalna ekscentrična i koncentrična jakost mjerena je pomoću protokola s čučnjem s opterećenjem (back squat). Zatim su izvodili zahtjevan protokol: 50 ponavljanja trčanja na 10 metara nakon kojeg je slijedilo maksimalno kočenje, s 45 sekundi odmora između ponavljanja. Sposobnost održavanja kvalitete kočenja izračunata je kao postotna promjena parametara decelaracije između prosjeka prvih pet i posljednjih pet ponavljanja. Prije i poslije ovog zahtjevnog protokola sudionici su izvodili i nekoliko vrsta skokova kako bi se procijenila snaga nogu.

Ključni zaključci:

Kočenje se pogoršava s umorom: Vrijeme potrebno da se brzina smanji s vrhunca na pola (rana faza kočenja) produljilo se za 2,55 %, a intenzitet kočenja u toj ranoj fazi opao je za 3,71 % između prvih i posljednjih ponavljanja. To znači da sportašima treba dulje i kočenje je slabije kada se umore od ponovljenih sprintova.
Ekscentrična jakost štiti od pada performansi: Sportaši s većom ekscentričnom jakosti u čučnju bolje su održavali brzinu i intenzitet ranog kočenja tijekom umora – veća jakost bila je povezana s manjim padom oba parametra kočenja.
Snaga u skoku prati sposobnost kočenja: Promjena u snazi tijekom skoka iz čučnja (squat jump) bila je povezana s promjenom intenziteta ranog kočenja, što upućuje da sposobnost održavanja koncentrične snage nogu ide ruku pod ruku sa sposobnošću održavanja kvalitete kočenja pod umorom.

Za rekreativne sportaše koji uključuju sprintove, promjene smjera ili česta zaustavljanja u treningu – nogometaše, košarkaše, tenisače, ali i trkače na intervalima – ovi nalazi govore da ekscentrična komponenta treninga s otporom (primjerice spor, kontroliran silazak u čučnju s dodatnim opterećenjem ili nordijski pregib za zadnju ložu nogu) može biti ključna za održavanje kvalitete kočenja u kasnijim fazama utakmice ili duže sesije intervalnog treninga. Dodatno, kvalitetnija sposobnost kontrole deaceleracije u svim sportovima značajno utječe na smanjenje rizika ozljede. Budući da je uzorak malen (20 muških sportaša) i nalazi se temelje na povezanosti, a ne na izravnom testiranju učinka treninga, ovo nije dokaz da će trening ekscentrične jakosti nužno poboljšati kočenje – ali je razuman signal da vrijedi uključiti takav rad u pripremni period, posebno za sportove sa čestim naglim zaustavljanjima.

Nakata K, Uthoff A, Hirayama K. Higher Eccentric Strength Mitigates Deceleration Performance Decline During Repeated Deceleration Tasks. International journal of sports physiology and performance. 2026. PMID: 42009300.