Sprint najbolje predviđaju skok, čučanj i reaktivna snaga – ne izometrija

Ovo je presječna (cross-sectional) studija koja je koristila višestruku regresiju kako bi prva istovremeno modelirala svih pet kvaliteta jakosti i snage u odnosu na sprint. Cilj je bio razdvojiti koliko svaka kvaliteta doprinosi rezultatu sprinta samostalno, a koliko se njihov doprinos preklapa s drugima – nešto što raniji istraživači nisu radili u jednoj analizi.

U istraživanju je sudjelovalo 84 osobe s iskustvom u treningu s otporom (62 muškarca, 22 žene; prosječna dob 21,4 ± 3,4 godine, tjelesna masa 79,9 ± 12,1 kg). Svi su izvodili countermovement jump (skok s pripremom), drop jump (skok iz pada), izometrijski čučanj, izometrijsko mrtvo dizanje do koljena (IMTP), test 3RM u čučnju te sprint na 40 metara. Autori su izradili tri regresijska modela kako bi procijenili doprinos svake kvalitete jakosti brzini na različitim dijelovima sprinta (5–40 m) i maksimalnoj brzini, uz spol kao kontrolnu varijablu.

Ključni zaključci:

• Tri mjere objašnjavaju najviše: Kombinacija visine skoka (countermovement jump), jakosti u čučnju (3RM) i reaktivne snage iz drop jumpa (RSI) zajedno je objasnila do 75,2 % razlika u brzini sprinta među sudionicima.
• Izometrijska sila ne utječe mnogo: Uključivanje izometrijske maksimalne sile ili sile razvijene u prvih 100 milisekundi u model donijelo je samo neznatno poboljšanje u objašnjenju rezultata sprinta.
• Kvalitete se međusobno preklapaju: Velik dio informacije koju nose različite kvalitete jakosti i snage je zajednički – drugim riječima, sportaš koji je jak u čučnju često je i dobar skakač, pa mjerenje svih pet kvaliteta odvojeno ne donosi puno dodatne informacije o sprintu.

Za rekreativne sportače ovo je korisna poruka o tome gdje uložiti vrijeme na testiranju i treningu ako je cilj brzina: dovoljno je pratiti visinu skoka, jakost u čučnju (npr. kroz 3RM ili približnu procjenu) i reaktivnu snagu kroz jednostavan drop jump test, umjesto skupljanja cijelog niza izometrijskih mjerenja. To ne znači da izometrijski trening nema smisla za druge ciljeve, već da kao prediktor sprinta u ovoj skupini ne donosi dodatnu vrijednost. Treba imati na umu da je uzorak od 84 sudionika relativno malen i da je riječ o presječnom nalazu – studija ne dokazuje da će poboljšanje ovih kvaliteta uzročno ubrzati sprint, već samo da su međusobno povezani kod treniranih osoba.

---

Stutter LR, Carey DL, Huynh M, Driller MW, i sur. Which Strength Qualities Matter Most for Sprinting? Partitioning Unique and Shared Variance in a Multivariable Model. European journal of sport science. 2026. PMID: 42364135.