Brzina izvedbe čučnja povezana je s krutošću nogu i ekonomičnosti kod trkača

Ovo je presječna korelacijska studija. Istraživači nisu provodili trening niti uspoređivali skupine. Izmjerili su iste sportaše u teretani i na stazi i provjerili koje su mjere međusobno povezane. Htjeli su doznati jesu li maksimalne živčano-mišićne sposobnosti nogu (jakost, brzina i snaga) povezane s izvedbom u trčanju izdržljivosti.

U studiji je sudjelovalo 15 vrlo treniranih trkača izdržljivosti koji su prošli kroz tri testiranja:

Prvo testiranje: određivanje 1RM-a (najveće težine koju se može podići jednom) u polučučnju.
Drugo testiranje: izrada profila odnosa opterećenja i brzine. Iz njega su izračunati teoretsko maksimalno opterećenje, teoretska maksimalna brzina i površina ispod krivulje opterećenja i brzine, koja služi kao pokazatelj maksimalne snage. Mjeren je i deficit jakosti, izražen kao srednja propulzivna brzina šipke (brzina u fazi potiska) pri opterećenjima od 40 do 90 % 1RM.
Treće testiranje: trčanje na vrijeme u trajanju od 9 minuta i od 3 minute. Tijekom trčanja mjereni su brzina, vrijeme kontakta s podlogom, kadenca i krutost nogu, odnosno koliko se noga pri doskoku ponaša poput čvrste opruge.

Ključni zaključci:

Snaga u čučnju prati krutost nogu: trkači s većom maksimalnom snagom izračunatom iz profila opterećenja i brzine imali su kruće noge u oba testa trčanja, i na 9 i na 3 minute. Povezanost je bila umjerena.
Presudna je brzina pri srednjim opterećenjima: oni koji su šipku brže potiskivali pri 60 i 70 % 1RM imali su kruće noge u testu od 9 minuta. U kraćem i intenzivnijem testu od 3 minute ta se povezanost protezala na širi raspon, od 50 do 80 % 1RM, i tamo je bila nešto izraženija.
Veza s brzinom trčanja nije izravno pokazana: iako naslov rada govori o izvedbi u trčanju, sažetak navodi značajne povezanosti samo s krutošću nogu. Ne spominje ih ni za 1RM ni za samu brzinu trčanja. Da je krutost nogu povezana s ekonomičnošću trčanja, autori zaključuju na temelju ranijih istraživanja, a ne na temelju ovih mjerenja. Uz to, korelacija ne dokazuje uzročnost.

Ove rezultate treba čitati oprezno. Uzorak je malen (15 trkača), a riječ je o vrlo treniranim sportašima, pa se nalazi ne mogu izravno prenijeti na rekreativce. Studija ne pokazuje da će trening čučnja ubrzati vaše trčanje, nego samo da trkači koji brže podižu srednje teška opterećenja imaju kruće noge. Autori na temelju toga predlažu eksplozivni trening s otporom pri 50 do 80 % 1RM. Ako trčite i već radite čučnjeve, razumno je dio serija izvoditi s tim opterećenjima i svako ponavljanje potiskivati što brže uz dobru tehniku, umjesto da samo lovite veći 1RM. Sažetak ne navodi broj serija, ponavljanja ni učestalost jer trening uopće nije testiran, pa konkretan protokol iz ove studije nije moguće preporučiti. Za bicikliste i dizače nalazi su tek posredno zanimljivi, jer je krutost nogu specifična za trčanje.

Jaén-Carrillo D, Cartón-Llorente A, García-Ramos A, Santos L. Mechanical Variables Derived From Submaximal Back Squat Performance Are Positively Associated With Running Performance in Highly Trained Endurance Athletes. Journal of strength and conditioning research. 2026. PMID: 42139598.